top of page
Ruska ikona 18. vek

Ruska ikona 18. vek

€2.500,00Price

Dimenzije: 33 cm x 21,5 cm
Tehnika: jajčana tempera i pozlata na drvetu, metal sa tragovima pozlate
Poreklo: Rusija
Period: oko 1700. god.

 

   Na ovoj neuobičajenoj ruskoj ikoni, koja je nastala na samom početku 18. veka, prikazana je scena "Treće pronalaženje glave Svetog Jovana Krstitelja", koje se odigralo polovinom IX veka, a kao hrišćanski praznik Pravoslavne crkve obeležava se 25. maja.

   Glava Svetog Jovana Krstitelja poštovana je kao relikvija od izuzetnog značaja gotovo od trenutka njegovog dramatičnog pogubljenja u I veku n.e, kada ju je Sveta Joana, žena upravitelja dvora rimskog tetrarha Iroda Antipe (vladao 1. god. pre n.e. – 39. god. n.e.), sahranila na vladarevom imanju na Maslinskoj gori. Glava svetitelja je, usled komplikovanih verskih situacija, kao i burnih istorijskih događaja, u više navrata menjala mesto gde se čuvala, a zahvaljujući čudesnim proviđenjima pronađena je tri puta. Istorija i legende tako se prepliću pripovedajući viševekovnu i duboko hrišćanski nadahnutu hroniku ove znamenite relikvije.

   Na ovoj ikoni, kao centralni motiv, prikazana je glava Svetog Jovana Krstitelja u raskošnoj posudi od plemenitog metala, koja je u ovom slučaju izvedena u pozlati. Sveti Jovan Krstitelj ima zlatni oreol, a njegova glava je položena na grimizno crvenu tkaninu. Pored posude sa glavom Svetog Jovana Krstitelja nalaze se dve ljudske figure u klečećem stavu, koje su u činu dubokog pobožnog poštovanja okrenute ka upravo pronađenoj relikviji, dok gestovima svojih ruku ukazuju na nju. Jedna od tih figura predstavlja sveštenika Vasilija, a druga jednog od članova carske delegacije sa vizantijskog dvora, koji je učestvovao u trećem pronalaženju svete relikvije. Scena je smeštena u realističan pejzaž, sa brežuljcima neznatno obraslim zelenim rastinjem, koji se pružaju u daljinu spajajući se daleko na horizontu sa pozlaćenim nebeskim svodom.

   Još jedna zanimljiva osobenost ove ikone je prikaz Boga Oca unutar ovalnog polja na vrhu ikone. Bog Otac prikazan je kao dopojasna figura nad rojem sivih oblaka i na pozlaćenoj pozadini. On u jednoj ruci drži kuglu sa krstom kao ultimativni simbol svoje božanske vlasti nad ovozemaljskim i nebeskim svetom, a drugom rukom blagosilja. On ima specijalni oreol poznat kao osamokraka slava, kruna slave ili zvezda Starca Dana, pri čemu osam krakova simbolizuje šest dana Stvaranja, sedmi dan odmora i osmi dan – Dan Večnosti. Ćirilični natpis „ГОСПОДЬ САВАОФЪ“ takođe ukazuje na to da se radi o predstavi Boga Oca.

   Ikona ima svoj originalni okvir takozvani „delimični oklad“ od pozlaćenog metala koji je ispunjen nizovima razgranatih folijažnih voluta u kombinaciji sa sitnim cvetovima, izvedenim u plitkom reljefu.

   Ova izuzetna ikona, ne samo da je interesantna zbog retkosti prikazivanja svoje teme kao zasebne scene, već i zbog toga što predstavlja ilustrativni primer jednog novog toka razvoja ruskog ikonopisa, koji je u naznakama otpočeo već polovinom 16. veka, da bi uzimao sve veći zamah od polovine 17. veka pa nadalje. Ta tendencija podrazumeva usvajanje i prilagođavanje pravoslavnom kanonu uticaja zapadnoevropske umetnosti.
 

 

bottom of page