Emil Gale poslužavnik
Širina: 52 cm
Dužina: 35 cm
Materijal: drvo i sedef
Autor: Emil Gale
Poreklo: Nansi, Francuska
Stil: art nuvo (art nouveau)
Period: oko 1900. godine
Francuski dizajner i svestrani umetnik Emil Gale primarno je bio poznat kao vrhunski majstor za staklo, sa svojim kreacijama zaobljenih organskih formi dekorisanim živopisnim i raznovrsnim biljnim i floralnim motivima, koji sa širokom paletom suptilnih nijansi izgledaju kao da kroz njih pulsiraju sokovi života dok obavijaju tela vaza. Međutim Gale je dizajnirao i predmete od keramike kao i nameštaj. Njegov nameštaj je kao i predmeti od stakla bio u inventivnom art nuvo stilu koji je na prelazu iz 19. u 20. vek preoblikovao sve dekorativne umetnosti na fascinantan način. U Francuskoj je pored Pariza značajan centar "nove umetnosti", kako glasi i sam naziv ovog stila, bio grad Nansi gde je pored ostalih umetnika bio aktivan i Emil Gale. U Nansiju se stil art nuvo razvijao pod uticajem lokalnog stila rokoko, tako da ovde on obiluje vijugavim linijama i konturama kao i bogatom floralnom dekoracijom.
Ovaj poslužavnik je dekorisan intarzijom, što je bilo tipično za nameštaj Emila Galea. Kompozicija sa biljnim motivima i plodovima krasi površinu poslužavnika, a pored drveta oraha različitih nijansi za izradu intarzije korišćeni su i elementi od sedefa koji se javljau kao akcenti u okviru dekorativne kompozicije. Poslužavnik je profesionalno restauriran i to pre svega procesom čišćenja i politiranja šelakom.
Inače za poslužavnik je poznato i poreklo. On je pripadao oficiru vojske Kraljevine Srbije i vajaru Vojislavu Šikopariji. Pošto je kao učesnik u Prvom svetskom ratu bio ranjen u Dobrudži, Vojislav Šikoparija se zarekao da će se ako preživi posvetiti jedinom pozovu koji je svarno voleo, a to je bila umetnost. Tako je Vojislav Šikoparija posle prelaska Albanije i izvojevane pobede Srbije u ovom ratu otišao sa tek zasnovanom porodicom u Pariz da bi tamo studirao vajarstvo na Likovnoj akademiji. Kako bi izdržavao svoju porodicu Vojislav Šikoparija je radio na građevini gde je jedan francuski oficir koji je bio u prolazu primetio da ovaj radnik nosi orden Karađorđeve zvezde. U to vreme patriotskog zanosa i velikog prijateljstva Srbije i Francuske smatralo se da nije prikladno da nosilac ovakvog odlikovanja radi najteže fizičke poslove, tako da je Vojislavu Šikopariji dodeljena stipendija francuske vlade. Po završenim studijama na pariskoj Akademiji Vojislav Šikoparija se vraća u Beograd gde je bio aktivan kao umetnik. On je izradio skulpture na zgradi vlade u Nemanjinoj ulici kao i fasadnu skulpturalnu dekoraciju na Jugoslovneskom dramskom pozorištu, koja je nažalost nastradala u požaru.
U Parizu je Vojislav Šikoparija nabavio ovaj poslužavnik da bi ga pred kraj života poklonio jednoj od ćerki uz napomenu da se radi o veoma vrednom predmetu.